
When I die, the credits will roll and it will say "Music by Sufjan Stevens" highshool film student, big cinephile

Iako ne može da se poredi sa knjigom, mislim da je ova serija jedna emocijama bomba na mene i na sve gledaoce. Stvarno je sve tako - realno - tako normalno, a opet, naslov je ono sto oni žele da budu, i ne vide da zapravo već jesu. Tako je lepo snimljeno, tako su divni kadrove i boje. Paul Mescal i Daisy Edgar-Jones su jedni od najboljih glumačkih parova ikada sa najvećom on-screen hemijom koju sav videla duže vreme. Fantastično kako oni ovim likovima daju život i dušu, i baš onako kao i u knjizi, vidi se kako oni rastu i menjaju se (zajedno i odvojeno). Šta je to zapravo ljubav i kakav je osećaj biti voljen? Da li je moguće osećati pravu ljubav i tu toplotu nečijih osećanja prema tebi? Ili će to uvek biti samo zabluda u memorijama, a nikada osećaj u trenutku? Jako bolno, jako lepo.

Robert Pattinson je zapravo najbolji glumac na trenutnom tržištu…

BAHHAHAHAHAHAHHA

This is as good as it gets… (gledanje Minionsa na otvorenom, pored sestre i drugarica, okružena hiljadu dece koji se smeju i reaguju na svaki pokret na platnu) PS.: ja sam James, James je ja.