Normalno da su košarkaška velesila sa ovakvim filmovima. Genijalno djelo, toliko jednostavno, a toliko predivno. Nije nešto što sam očekivao, do sada svaki srpski film je bio na šemu nasilja, kvazi gangstera i mudonja, ali ovaj je baš lijepa suprotnost od toga, čak i oni koji bi trebali bit neke baje su bili suprotno od toga na kraju. Puno odličnih glumaca, jako mi se svidio njihov rad, također i redateljev koji nije ništa pretjerano posebno, ali za svoje vrijeme sasvim solidno. Ne ide mi u glavu kako su prije radili ovakve filmove, hit za hitom, a danas teško spojit dva i dva.
Dosta jednostavna radnja kako sam i rekao, ne pomiću se izvan kvarta i stanova što i ima smisla naravno jer su pod stalnim bombardiranjem. Moje generacije nikad neće prepoznati taj osjećaj straha i daj Bože neka tako bude, mislim da najbliže tomu je bila pandemija i taj osjećaj nesigurnosti i nepoznatog pa se i tada na kvartu igrala košarka punim pogonom. I u filmu i stvarnosti ljudi su u strahu i imaju potrebu bit zajedno, ujedinit se i skrenitu si misli sa svega lošeg što se događa, tako su se i oni odlučili za popravak uništenog košarkaškog terena. Film me dosta dirnuo, od samog početka i onda na kraju najviše di su mi čak prošli i trnci. Nebojša Glogavac, fenomenalan glumac i odlična uloga, naravno u pratnji legendarnih Nikole Koje i Dragana Bjelogrlića koje sam odmah zavolio nakon što sam pogledao Rane. Film je proletio u tih sat i pol, a ostavio me emotivnog i u ogromnoj potrebi za otić na koš.
Normalno da su košarkaška velesila sa ovakvim filmovima. Genijalno djelo, toliko jednostavno, a toliko predivno. Nije nešto što sam očekivao, do sada svaki srpski film je bio na šemu nasilja, kvazi gangstera i mudonja, ali ovaj je baš lijepa suprotnost od toga, čak i oni koji bi trebali bit neke baje su bili suprotno od toga na kraju. Puno odličnih glumaca, jako mi se svidio njihov rad, također i redateljev koji nije ništa pretjerano posebno, ali za svoje vrijeme sasvim solidno. Ne ide mi u glavu kako su prije radili ovakve filmove, hit za hitom, a danas teško spojit dva i dva.
Dosta jednostavna radnja kako sam i rekao, ne pomiću se izvan kvarta i stanova što i ima smisla naravno jer su pod stalnim bombardiranjem. Moje generacije nikad neće prepoznati taj osjećaj straha i daj Bože neka tako bude, mislim da najbliže tomu je bila pandemija i taj osjećaj nesigurnosti i nepoznatog pa se i tada na kvartu igrala košarka punim pogonom. I u filmu i stvarnosti ljudi su u strahu i imaju potrebu bit zajedno, ujedinit se i skrenitu si misli sa svega lošeg što se događa, tako su se i oni odlučili za popravak uništenog košarkaškog terena. Film me dosta dirnuo, od samog početka i onda na kraju najviše di su mi čak prošli i trnci. Nebojša Glogavac, fenomenalan glumac i odlična uloga, naravno u pratnji legendarnih Nikole Koje i Dragana Bjelogrlića koje sam odmah zavolio nakon što sam pogledao Rane. Film je proletio u tih sat i pol, a ostavio me emotivnog i u ogromnoj potrebi za otić na koš.
