Od prve scene sam znao da će ovaj film biti poseban. Tim Barton uvek stvara specifične filmske svetove i retko kad baš kreativno omaši. "Big Fish" je jedan od boljih njegovih filmova koje sam imao priliku da pogledam i žao mi je što sam ga odglagao sve ovo vreme. Iako je ispunjen za Bartona karakterističnim momentima, film nosi poseban osećaj sa sobom koji ne bih mogao da vežem za većinu njegovih ostalih projekata.
"Big Fish" je, vrlo jednostavno, film o velikoj ribi. Velika riba je u ovom slučaju svima nama vrlo poznata, jer je ona svi mi. Na kraju života svi postajemo jedna velika riba. Biće ispunjeno iskustvom i raznoraznim pričama koje smo prikupljali za života. Napustimo ovo telo i nastavljamo da plivamo dalje u nepoznate vode.
Kroz film od različitih likova saznajemo životnu priču Eda Bluma, čiju mladu verziju igra odlično Juan Mekgregor. Slušamo je u isto vreme kad i njegov sin, koji pokušava da razjasna koji je deo očevog života stvaran, a koji je čista fikcija. Barton se izvrsno snašao u načinu na koji nam predstavlja priču koja polako teče. Vrlo dobro nas upušta u nama donekle i poznati svet koji vešto koketira sa motivima fantastike.
Film je ispunjen prelepim scenama koje filmski izgledaju itekako specifično. Sa retko kojom filmskom slikom sam mogao da uspostavim ovakav odnos. Samim tim, scenografija se isto vrlo dobro slaže sa celokupnim ambijentom koji je Barton zajedno sa ostalim autorima uspešno stvorio.
Pored Juana Mekgregora se pojavljuju i Džesika Lang, Albert Fini, ali i već poznate Bartonovske face Deni Devito ili Helena Bonham Karter. Svi su vrlo dobro odabrani za uloge. Čak mi je i Mekgregorovo korišćenje američkog južnačklg akcenta bilo okej, iako malo čudno.
Kompozitor Deni Elfman je čest Bartonov kolaborator. Trebalo je da pretpostavim da je i za ovaj projekat radio muziku. Teče fino i itekako se slaže sa Bartonovim stilom pričanja priče i stvaranja mikrosveta ispunjenim mračnim i uvrnutim likovima. Sama Elfmanova muzika zvuči nalik na neku muzičku adaptacija neke bajke ili starinske narodne priče.
Kad smo već kod toga, "Big Fish" jeste jedna bajka. Jedna bajka o čoveku i njegovom životu. Svim njegovim usponima, padovima, momentima neverovatne sreće ili nezamislive tuge. Na kraju nije ni bitno da li su neki momenti stvarni ili u potpunosti izmišljeni, dok je iskonska suština istinita i čista.
"Big Fish" je prelepa priča o životu i svim njegovim pojedinostima. One ga ispunjavaju i čine tim što jeste, a to je jedan put iz čoveka u jednu veliku ribu. Izuzetno mi je drago što je Barton snimio ovaj film i poklonio nam njegov pogled na postojanje.
Od prve scene sam znao da će ovaj film biti poseban. Tim Barton uvek stvara specifične filmske svetove i retko kad baš kreativno omaši. "Big Fish" je jedan od boljih njegovih filmova koje sam imao priliku da pogledam i žao mi je što sam ga odglagao sve ovo vreme. Iako je ispunjen za Bartona karakterističnim momentima, film nosi poseban osećaj sa sobom koji ne bih mogao da vežem za većinu njegovih ostalih projekata.
"Big Fish" je, vrlo jednostavno, film o velikoj ribi. Velika riba je u ovom slučaju svima nama vrlo poznata, jer je ona svi mi. Na kraju života svi postajemo jedna velika riba. Biće ispunjeno iskustvom i raznoraznim pričama koje smo prikupljali za života. Napustimo ovo telo i nastavljamo da plivamo dalje u nepoznate vode.
Kroz film od različitih likova saznajemo životnu priču Eda Bluma, čiju mladu verziju igra odlično Juan Mekgregor. Slušamo je u isto vreme kad i njegov sin, koji pokušava da razjasna koji je deo očevog života stvaran, a koji je čista fikcija. Barton se izvrsno snašao u načinu na koji nam predstavlja priču koja polako teče. Vrlo dobro nas upušta u nama donekle i poznati svet koji vešto koketira sa motivima fantastike.
Film je ispunjen prelepim scenama koje filmski izgledaju itekako specifično. Sa retko kojom filmskom slikom sam mogao da uspostavim ovakav odnos. Samim tim, scenografija se isto vrlo dobro slaže sa celokupnim ambijentom koji je Barton zajedno sa ostalim autorima uspešno stvorio.
Pored Juana Mekgregora se pojavljuju i Džesika Lang, Albert Fini, ali i već poznate Bartonovske face Deni Devito ili Helena Bonham Karter. Svi su vrlo dobro odabrani za uloge. Čak mi je i Mekgregorovo korišćenje američkog južnačklg akcenta bilo okej, iako malo čudno.
Kompozitor Deni Elfman je čest Bartonov kolaborator. Trebalo je da pretpostavim da je i za ovaj projekat radio muziku. Teče fino i itekako se slaže sa Bartonovim stilom pričanja priče i stvaranja mikrosveta ispunjenim mračnim i uvrnutim likovima. Sama Elfmanova muzika zvuči nalik na neku muzičku adaptacija neke bajke ili starinske narodne priče.
Kad smo već kod toga, "Big Fish" jeste jedna bajka. Jedna bajka o čoveku i njegovom životu. Svim njegovim usponima, padovima, momentima neverovatne sreće ili nezamislive tuge. Na kraju nije ni bitno da li su neki momenti stvarni ili u potpunosti izmišljeni, dok je iskonska suština istinita i čista.
"Big Fish" je prelepa priča o životu i svim njegovim pojedinostima. One ga ispunjavaju i čine tim što jeste, a to je jedan put iz čoveka u jednu veliku ribu. Izuzetno mi je drago što je Barton snimio ovaj film i poklonio nam njegov pogled na postojanje.