Divno je moći gledati ovaj film iznova sa nekom drugom pameću.
Ne znam jesam li ja to umislila ili kao da Herzog negdje kaže, parafraziram: *“Mi nikad nećemo biti u stanju shvatiti njihov koncept sreće.”
Zato “Zemlja tišine i tame” *jeste ovakva. Samo veliki dokumentaristi, kao što je Herzog, su u stanju pratiti i prikazati svoje subjekte ne kao egzotične ptice u zoološkom ili neku izopaćenu senzaciju, već kao ljudska bića. On samo posmatra, to nam pokazuje i mi shvatamo koliko stvari u životu uzimamo zdravo za gotovo. Velika je stvar uspjeti to sa dokumentarnim filmom.
Divno je moći gledati ovaj film iznova sa nekom drugom pameću.
Ne znam jesam li ja to umislila ili kao da Herzog negdje kaže, parafraziram: *“Mi nikad nećemo biti u stanju shvatiti njihov koncept sreće.”
Zato “Zemlja tišine i tame” *jeste ovakva. Samo veliki dokumentaristi, kao što je Herzog, su u stanju pratiti i prikazati svoje subjekte ne kao egzotične ptice u zoološkom ili neku izopaćenu senzaciju, već kao ljudska bića. On samo posmatra, to nam pokazuje i mi shvatamo koliko stvari u životu uzimamo zdravo za gotovo. Velika je stvar uspjeti to sa dokumentarnim filmom.